Retorsko pitanje

 Retorsko pitanje, iako je kao naziv izvedeno iz vještine retorstva, besjedništva, podjednako je u upotrebi i u besjedništvu i u poeziji.

 I pjesničkom i retorskom pitanju zajedničko je pravilo: na postavljeno pitanje se niti očekuje niti daje odgovor, već se njime izražava neko uzbuđenje ili se samo formom upitne rečenice izlaže jedan niz misli i osjećanja.

 Toj vrsti stilske figure pripada cijela Zmajeva pjesma "Kaži mi, kaži!"

Inverzija

 Inverzija u stilistici znači obrnut red riječi, dakle ne standardni gramatički: prvo subjekat, zatim predikat, pa objekat, a uz njih njihove odredbe. Neki gramatičari kažu da je inverzija poremećeni red riječi u rečenici.

 U suštini, oba ova kvalifikativa su neprecizna. Inverzija nije ni obrnut ni poremećen red riječi. To nije sintaksička nepravilnost, već raspored koji odgovara rečeničnom akcentu, kad se riječi nađu baš na onim mjestimagdje se mogu istaći kao dominantni nosioci značenja.

 Rečenica ima svoje smisaone dionice, mjesta na kojima obično stoji izraz (riječ ili sintagma) koji je naglašeniji, kojim se to što se kazuje takođe i ističe.

Pričanje (naracija)

 Pričanje ili naracija je usmeno ili pismeno izlaganje o nekom događaju ili nizu izmišljenih ili istorijskih sadržaja. Primjenjuje se u besjedništvu, istoriografiji i umjetničkoj književnosti, pa se u teoriji i razlikuju tri vrste pričanja ili naracije: oratorsko, istorijsko (istoriografsko) i književno.

 Pričanje o nekom događaju može da teče u njegovom prirodnom, hronološkom redu, što je karakteristično za besjedništvo i istoriografiju, dok su u književnoj umjetnosti moguće različite varijante rasporeda manjih narativnih cjelina.

 U pričanju se nastoji da ono što čini sadržaj priče, odnosno njenu cjelinu, čini jedinstvo. To se postiže specifičnim organizovanjem vremena i prostora. To su dva najznačajnija elementa pričanja.