Pri opisu se može poći od opšteg izgleda prostora a zatim preći na pojedinosti koje upotpunjuju sliku. Praktikuje se i obrnuti postupak - opiše se neka važna cjelina prostora, a potom ostali prostor.
Može se opisivati spoljašnji prostor (kao što je seoski, gradski, planinski, ravničarski, jezerski, riječni i sl.) u razno doba dana, godišnje doba, poslije nekih prirodnih nepogoda itd. Obično je spoljašnji prostor sastavljen od karakterističnih osobina raznih predmeta i pojava uzajamno povezanih u cjelinu.
Sve to traži od onoga koji opisuje da zapazi izrazite pojedinosti toga prostora, da uoči njihove međusobne veze te da za njih nadje odgovarajuće jezičke izraze i rečenice.
Može se opisivati spoljašnji prostor (kao što je seoski, gradski, planinski, ravničarski, jezerski, riječni i sl.) u razno doba dana, godišnje doba, poslije nekih prirodnih nepogoda itd. Obično je spoljašnji prostor sastavljen od karakterističnih osobina raznih predmeta i pojava uzajamno povezanih u cjelinu.
Sve to traži od onoga koji opisuje da zapazi izrazite pojedinosti toga prostora, da uoči njihove međusobne veze te da za njih nadje odgovarajuće jezičke izraze i rečenice.
Нема коментара:
Постави коментар