Narodna književnost je naziv za sva ostvarenja naše usmene književnosti, opšte prihvaćen u drugoj polovinin19. v. u nauci i u školi; nastao prema Vukovom nazivu narodne pesme, narodne pripovetke, poslovice, zagonetke: sam Vuk ih nikad nije objedinio nazivom narodna književnost.
U novije vreme oseća se kao književnoistorijski termin, uz koji se javlja i usmena književnost.
Pripovetka je obuhvatna prozna kategorija narodnog stvaralaštva s razvijenom fabulom. Prenosi se usmenim putem, nekad i posredništvom pisane književnosti.
Sistematsko sakupljanje i proučavanje pripovetke kod Srba počinje od Vuka Karadžića (1821. i 1853 - predgovor zbirkama).
Vukova podela na pripovetke ženske (fantastične) i muške (realističke) dopunjena je klasifikacijom na podvrste.
Među fantastične ubrajaju se:
-bajke
-legendarne priče i, uslovno
-priče o životinjama i
-basne
Među realistične ubrajaju se:
-novele
-šaljive priče i
-anegdote.
U novije vreme oseća se kao književnoistorijski termin, uz koji se javlja i usmena književnost.
Pripovetka je obuhvatna prozna kategorija narodnog stvaralaštva s razvijenom fabulom. Prenosi se usmenim putem, nekad i posredništvom pisane književnosti.
Sistematsko sakupljanje i proučavanje pripovetke kod Srba počinje od Vuka Karadžića (1821. i 1853 - predgovor zbirkama).
Vukova podela na pripovetke ženske (fantastične) i muške (realističke) dopunjena je klasifikacijom na podvrste.
Među fantastične ubrajaju se:
-bajke
-legendarne priče i, uslovno
-priče o životinjama i
-basne
Među realistične ubrajaju se:
-novele
-šaljive priče i
-anegdote.
Нема коментара:
Постави коментар