Glagolski vid

 Glagolski vid obilježava vremensku ograničenost (svršenost) ili neograničenost (nesvršenost) radnje, stanja ili zbivanja koji se izražavaju glagolom. Prema glagolskom vidu svi glagoli se dijele na dvije grupe, i to na: a) nesvršene ili imperfektivne i b) svršene ili perfektivne; a i jedni i drugi se dalje dijele u više podvrsta prema načinu trajanja radnje.

1) NESVRŠENI (imperfektivni)
- neograničeno trajanje radnje
  (čitati, učiti, ići)

Prema načinu trajanja radnje mogu biti:

a) trajni - radnja traje neprekidno
    (šetati, voziti, pisati, ležati)

b) učestali - ista radnja se stano ponavlja
    (preskakivati, iščitavati, odlijetati)

2) SVRŠENI (perfektivni)
- ograničeno trajanje radnje
   (pročitati, naučiti, doći)

Prema načinu trajanja radnje mogu biti:

a) trenutno-svršeni - cijela radnja se završava u trenutku
    (pasti, skočiti, leći, namignuti)

b) početno-svršeni - završen je početak radnje
    (zapjevati, proviriti, poći, ponijeti)

c) završno-svršeni - završen je kraj radnje, koja je mogla dugo trajati
    (pročitati, pokositi, naučiti, dozvati)

Glagoli

 Glagoli imaju osam gramatičkih osobina:

1) gramatički rod
2) gramatički broj
3) gramatičko lice
4) glagolski vid (aspekt)
5) glagolski rod
6) glagolsko vrijeme
7) glagolski način
8) glagolsko stanje.

 Prve tri osobine - gramatički rod, gramatički broj i gramatičko lice - povezuju glagole sa imenskim riječima.
 Ostale gramatičke osobine glagola - glagolski vid, glagolski rod, glagolsko vrijeme, glagolski način i glagolsko stanje - svojstvene su samo glagolima (što se vidi i po riječi glagolski u nazivu tih osobina). Prvenstveno po tim osobinama glagoli se razlikuju od imenskih riječi.

Umjetnički i naučni opis

 Umjetnički (subjektivni) opis je slikovit, emocionalan, ritmičan, harmoničan, bogat, jezgrovit, simboličan i ekspresivan. To je stil književnih ostvarenja.

 Naučni opis je u funkciji saopštavanja. Odlikuju ga logičnost, dosljednost, apstraktnost, objektivnost i intelektualni ton. Ima specifičnu terminologiju. Česti su ustaljeni izrazi: prema tome..., dakle..., iz navedenog se da zaključiti..., iz toga proizilazi... itd.
 Činjenice se obično izlažu u trećem licu jednine apstraktnom leksikom. Složene rečenice su najčešće međusobno zavisnog odnosa. Sintaksička sinonimija dolazi do punog izražaja.